Doprinos Milanovićeve Vlade obrambenoj moći RH bio je – katastrofalan. Evo pet ključnih razloga

To kako se predsjednik Zoran Milanović hvalisao da su u vrijeme SDP-ove Vlade događala grandiozna ulaganja u vojsku i obranu države djeluje groteskno. Pobrojio je nedavno šef države raskalašenog talenta nabavu američkih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, američkih oklopnih vozila MRAP te njemačkih samohodnih haubica Phz 2000 koje su se zbile u doba njegovog premijerskog mandata.

Nismo čuli je li možda tome dodao i najveći obrambeni posao njegove Vlade – remont MiGova-21  u Ukrajini? Ako je aktualno vrhovni vojni zapovjednih prešutio tu epizodu – nije čudno.

Manemo li u stranu nadmenost i neobuzdanu retoriku vrhovnoj vojnog zapovjednika, doprinos SDP-ove Vlade vojnoj spremnosti Oružanih snaga RH bio je, bez dileme, katastrofalan. Doslovce sve što se nabavljalo za OSRH nabavljalo se bez ikakvog plana nabave ili prethodne analize opravdanosti.

Bilo je to vrijeme kada je Glavni stožer OS, suprotno uvriježenim pravilima funkcioniranja takvih ustanova u demokratskim zemljama, potpuno dominirao nad Ministarstvom obrane gdje su šutke, u stavu ravno, prihvaćali svakakve infantilne gluparije koje su im servirali iz Glavnog stožera.

Sve to što se iz Glavnog stožera serviralo kao „nasušno potrebno“ za našu vojsku, pokazat će se kasnije, bilo je u svrhu kojekakvog naslikavanja sa američkim generalima i, ono mnogo važnije, za osobni probitak.

Krenimo redom.

Prvo, remont Migova u Ukrajini ne samo da je i sa tehničke strane bio vrlo loše obavljen posao, nego je i na sudu u Zagrebu potvrđena koruptivnost te priče. Po prvi puta u povijesti lovci jedne članice NATO-a, lovački avioni su  remontirani u državi koja nije članica NATO-a, a usprkos upozorenjima medija i stručnjaka. Bio je to i međunarodni skandal, jer se ispostavilo da je dio isporučenih MiGova sklepan od dijelova odbačenih MiGova iz Bugarske, Alžira i Jemena. Čini se da su u SDP-ovoj Vladi iz nekog nepoznatog razloga bili posebno inspirirani Ukrajinom kao obećanom zemljom za naše dotrajale MiG-ove.

Ukrajinski zavod u Odesi nikada dotad nije obavljao modernizaciju borbenih aviona članica NATO-a te stoga ni danas nema nikakve međunarodne certifikate ni dozvole za ugradnju i integraciju osjetljive komunikacijske opreme. Oni rijetki časnici u MORH-u koji su 2013. upozoravali na štetnost remonta, bili su degradirani i na koncu prisiljeni na odlazak iz sustava.

Ugovor o remont je bio tako „dobro“ sklopljen da Hrvatska ni do danas nije pokrenula međunarodnu arbitražu za refundaciju nastale štete. Činjenica da je lovačka eskadrila HRZ-a sa 12 aviona svedena na svega 7 poluispravnih Migova-21 izravan je rezultat rada  Vlade Zorana Milanovića.

Drugo, nabava helikoptera Kiowa Warrior također je jedan od većih promašaja SDP-ovaca. Pokazalo se da smo ih nabavili zbog paradiranja po vježbama i niskih brisanaca iznad mora. Doktrina uporabe ovog specijaliziranog, izviđačkog, lakog helikoptera, u HRZ-u ne postoji. Nisu ni opremljeni do kraja; npr. nemaju senzore ozračenosti protuzrakoplovnim projektilima.

Nisu ni za izviđanje ili nadzor granice, jer su bespilotne letjelice puno jeftinije i ekonomičnije. Nije ni za borbu, jer nema oklop. Iznad mora mu se ne može dopustiti letenje jer ima samo jedan motor, čije bi otkazivanje imalo kobne posljedice za posadu.

Treće, nabavka MRAP oklopna vozila također je krupni promašaj i potvrda SDP-ovog talenta „planiranja“ obrane.  Pokazalo se da se veći dio ovih vozila uopće ne koristi, jer, naprosto, za njih nema nikakvih suvislijih zadaća  u HV-u. MRAP-ovi su teško oklopljeni transporteri koji su projektirani za samo jednu jedinu namjenu, a to je zaštita vojnika od improviziranih eksplozivnih sredstava po vrletima Afganistana.

Ne mogu poslužiti za ništa drugo. Za uporabu u Europi to su glomazana, preteška, nepraktična, skupa, čak i nestabilna na većim nagibima tla. Dio ih je već istrunuo u Remontom zavodu u zagrebačkom Jankomiru.

Četvrto, nismo se usrećili ni sa njemačkim Pantzir haubicama koje se do dana današnjeg ne mogu računalno umrežiti radi razmjene podataka. Također, nemaju ni važnu računalnu komponentu za upravljanje paljbom, a nisu nabavljene ni granate dometa preko 60 kilometara. Zbog nedostatka rezervnih dijelova jedna haubica, navodno, planira se za kanibalizaciju.

Peto, u vrijeme SDP-ovog vođenja resora obrane naprasno je ugašena eskadrila transportnih aviona Antonov AN-32, a kako bi se nabavili PC-12 Spectre, švicarskog proizvođača Pilatus. Riječ je o poslovnom zrakoplovu koji se u svijetu uglavnom koristi za udoban prijevoz. Gašenje Antonova nije bila predviđena prema Dugoročnim planu razvoja Oružanih snaga.

Taj strateški dokument nije ni predvidio gašenje transportne eskadrile. MORH se odrekao Antonova, a zamjenski transportni zrakoplovi nisu nabavljeni. Kad sve ovo skupa saberemo,  doprinos Vlade Zorana Milanovića Oružanim snagama RH bio je toksičan.

(Izvor: Maxportal.hr)