Tonino Picula: ‘SDP su sustigli problemi koje nisu mogli, znali ili htjeli riješiti ranije’

Smatrate li da u Europi i dalje prevladava populizam, ili je malo oporavak socijaldemokrata i ljevice ipak nada u povratak »ozbiljne politike«?

– Pogledamo li političku kartu EU-a, populisti vladaju u najvećem dijelu »novih« članica, dok na zapadu i sjeveru, izuzevši Italiju, imamo liberalne i stranke ljevice.
Sastavljanje njemačke vlade, za koje mandat definitivno ima SPD-ov Scholz, bit će jasan signal u kojem će smjeru nagnuti europski brod. SPD-u se kao prirodan partner u ovoj situaciji nameću Zeleni, zahvaljujući svojem rezultatu, a njihov dugogodišnji rad na promicanju agende novih politika ljevice se isplatio. SPD i ostatak starijih europskih socijaldemokratskih stranaka polako, ali sigurno nadoknađuje taj jaz u znanju i oblikovanju komunikacije prema novim biračima ljevice.
Realno, izazove 21. stoljeća i može riješiti samo senzibilnija ljevica dok većina drugih političkih opcija brže ili sporije vode u perpetuiranje geopolitičkih sukoba, okretanje glave od klimatskih promjena i sve veće razlike između najbogatijih i ostalih.

Već ste relativno dugo u Bruxellesu, kako vidite položaj Hrvatske iz te perspektive? Premijer Plenković jako se voli hvaliti svojim uspjesima u komunikaciji s Europskom komisijom. Kakva je vaša ocjena, dobiva li Hrvatska u prosjeku više koristi od ostalih zemalja, ili je to samo PR našeg premijera? Možda je to samo dokaz da smo slabiji i siromašniji od ostalih pa nam treba dodatna pomoć? Također, kakva je vaša ocjena, hoće li Hrvatska uspjeti uopće apsorbirati novac koji joj je na raspolaganju?

– Hrvatska svakako ima svoje mjesto u Europskoj uniji, ali je već pomalo zamorno ponavljati kako zbog nedovoljno dugog staža nikako ne ispunjavamo potencijale koji nam članstvo donosi. Ako povežemo najsvježije događaje s povijesnom perspektivom, Hrvatska je iz Fonda za oporavak i otpornost dobila relativno najveći iznos.
No, to je prvenstveno zbog činjenice da smo druga najslabije razvijena članica Unije, s jednom od najtromijih ekonomija i s malim potencijalom za transformaciju. Takva ocjena stoji i u izvješćima Europske komisije.
Ako je HDZ od 1990. godine na vlasti proveo gotovo 24 godine, treba li im zahvaliti zbog toga što je Hrvatska ostala toliko nerazvijena da je stekla pravo na toliki novac iz Fonda za oporavak i otpornost?

HDZ i Vlada RH u svim anketama stoje vrlo dobro, dok oporba rapidno pada i osipa se. Kako vidite taj trend? Može li biti konsolidacije ljevice, ali i desnice, i zašto je ona potrebna, ako jest?

– To bi mogla biti ipak samo trenutna ocjena temeljena na zadnjim istraživanjima javnog mnijenja. Međutim, gledajući proteklih pola godine, stranke ljevice rastu, dok HDZ drži stabilnu poziciju. O hrvatskoj desnici ne bih trošio riječi jer nju svako djelovanje duže od nekoliko mjeseci deklasira zbog raznih internih i eksternih razloga. Gledajući ljevicu, sigurno je da će za preuzimanje vlasti, a to je razlog političkog djelovanja, biti nužan dogovor oko zajedničkih strategija kojima bi do sljedećeg izbornog ciklusa mogli konsolidirati vodstva i stanje na terenu kako bili u stanju odraditi učinkovite i jasne kampanje. Nema sumnje da Hrvatska zaslužuje dug odmor od HDZ-a.

SDP nije gotov

Bili ste i kandidat za predsjednika SDP-a i doajen ste u stranci, kako vidite današnje događaje? Negdje ste rekli da ne biste voljeli da se dogodi da kad dođete iz Bruxellesa više nemate stranku u koju biste se vratili, što smatram kritičnim komentarom. Ali to se de facto već dogodilo. SDP je već podijeljen, bar u Saboru.

– Čini mi se kako su SDP sustigli u jednoj točki mnogi kronični problemi koji se nisu mogli, znali ili htjeli riješiti ranije. Iskustvo pokazuje da se jedna ozbiljna politička stranka može naći u marginalnom položaju zbog bitno promijenjenih društvenih okolnosti kojima se nije na vrijeme prilagodila ili zbog serije unutarnjih sukoba nalik građanskom ratu koji je, kako znamo, najrazorniji od svih sukoba.
U europskom kontekstu čak je i skovan naziv za takvu destrukciju – pasokizacija – po neveseloj sudbini jedne bivše velike nacionalne stranke u Grčkoj. Međutim, SDP ne mora doživjeti takvu sudbinu jer vjerujem da nisu još iscrpljene sve opcije njegovog oporavka.
Nije nevažno pitanje: tko je za to kriv?
– Nije također nevažno u odgovoru na to pitanje izbjeći ad hoc uvlačenje u sukob koji je već toliko iscrpio moju stranku.

Kakva je po vašem mišljenju onda budućnost socijaldemokracije u Hrvatskoj? Razmišljate li se možda aktivnije uključiti, i u kojem krilu SDP-a?

– Budućnost socijaldemokracije u Hrvatskoj ovisi o političkoj uvjerljivosti onih opcija koje će njezine vrijednosti ugrađivati u svoju političku ponudu. Sučeljena s korupcijom kompromitiranim glavnim političkim rivalom u Hrvatskoj – HDZ-om – socijaldemokracija mora jako paziti da ne preuzme toksične obrasce ponašanja onih koje želi politički poraziti. Nažalost, u posljednje vrijeme smo često vidjeli primjere zloupotrebe javnih funkcija u našim redovima koje smo redovito osuđivali kada su se javljali drugdje. Što se mene tiče, SDP je već trideset godina okvir mog političkog djelovanja i to će ostati i dalje.

Prostor za socijaldemokraciju​

Koja su to pitanja na kojima je SDP zapravo propustio reagirati, da se uspio dovesti do ovakve situacije? Što mijenjati, gdje su nestale politike i stavovi? Je li se socijaldemokracija iscrpila kao ideja?

– Ne mislim da se socijaldemokracija iscrpila kao ideja, iako je bilo komentatora koji su tvrdili da zbog radikalno promijenjenih obrazaca življenja, društvene dinamike i tehnoloških revolucija socijaldemokracija ne može nadživjeti 20. stoljeće. Međutim, ona će biti u opticaju dok god postoji potreba da se politički artikulira podrška onima koji su na bilo koji način u društvu deprivirani. Naravno, ta pomoć nadilazi puku karititativnost jer je uloga socijaldemokracije ujedno i transformatorska. Na primjer, aktualna pandemija je istaknula potrebu za solidarnošću i definiranju javnih politika u zdravstvu, ali i šire koje se zasnivaju na solidarnosti zdravih s bolesnima, ali i bogatijih sa siromašnima. Nadalje, cijele nove generacije prekarnih i platformnih radnika traže svoje političko zastupanje. Klimatske promjene traže nove odgovore za održivi razvoj. Dakle, puno je prostora u kojima socijaldemokrati mogu i trebaju redefinirati svoje politike. U tom smislu problem SDP-a nije samo u tome je li i u kojoj mjeri propuštao uočiti ključne društvene probleme, već je pravo pitanje koliko je bio proaktivan nudeći rješenja. Ako ste na suvremenoj političkoj sceni u tome mehanički i posve predvidljivi, onda ste i neuvjerljivi. Socijaldemokracija je uspijevala onda kada se obraćala autentičnom političkom ponudom, kada je uspijevala korigirati deficite sustava u korist onih radno ovisnih skupina koje nemaju stvarnu moć osim biračkog prava i želje za promjenama.