“Mirno spavaj Zagrebe…” Tomašević i Možemo prepisuju trikove iz Bandićeve PR skripte?

Zagreb je desetljećima spavao dok je Milan Bandić u miru ordinirao. Sada nad Zagrebom navodno bdije Tomislav Tomašević. I ako se ugasi svjetlo u uredu gradonačelnika – “danas, i svaki dan” – Zagreb će pojesti mrak.

“Jedino preostalo svjetlo u gradskoj upravi je u uredu gradonačelnika. Danas, i svaki dan. Mirno spavaj, Zagrebe”.

Napisala je to Danijela Dolenec, zamjenica gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, na svom Facebooku, uz fotografiju jedinog upaljenog svjetla u mračnoj zgradi Poglavarstva. Nažalost, izgledalo je kao da je taj status prekopirala iz PR šalabahtera pokojnog gradonačelnika Milana Bandića.

Onoga koji je jedini “delao” za Zagreb 24 sata dnevno, koji je prodavao priču da se prvi diže i zadnji liježe, poručivao kako je sudbina grada u njegovim rukama, što na koncu i nije bilo daleko od istine. Držao je Zagreb u talačkoj krizi svojih ortaka, kumova, planova i interesa.

Zagreb je desetljećima spavao dok je Bandić u miru ordinirao.

Sada nad Zagrebom navodno bdije Tomislav Tomašević. I ako se ugasi svjetlo u uredu gradonačelnika – “danas i svaki dan” – Zagreb će pojesti mrak.

Ispiranje mozga

Status Tomaševićeve zamjenice prokolao je ovoga vikenda društvenim mrežama i dobrim dijelom iznenadio pristalice i birače platforme Možemo, kao što je oduševio sve Tomaševićeve protivnike koji su već počeli kompletirati arsenal kritika na njegov račun.

Prvo pravilo nove vlasti u Zagrebu glasi: što god radio, ne radi ono što bi napravio Milan Bandić.

A ovo je prva stvar po kojoj je Bandić postao notoran, taktika koja se u dvadeset godina pretvorila u ispiranje mozga i populistički agitprop kojim je Bandić kupovao srca svojih birača, ali i pokrivao nakupine samovolje, nepotizma, kriminala, korupcije…

Zagreb je iz Bandićeva primjera naučio da kad se gradonačelnik hvali da u njegovu uredu gori svjetlo kad se sva druga pogase, onda se Zagrebu loše piše. U Bandićevu slušaju to je značilo da se ne radi ništa ili da se radi nešto loše.

A u Tomaševiću slučaju to znači da sustav ne funkcionira, grad se ugasio, službe su postale nebitne, a sudbina grada opet je na plećima jednog čovjeka. Koji, s obzirom da se ubija od posla, možda čak i ne zna točno što radi.

Priznanje poraza

Bandić se hvalio da “dela” 24 sata za Zagreb i da ne “dela” nitko osim njega. Tomašević sada šalje istu poruku. Očekuje se da u gradu s tisućama zaposlenih u gradskoj upravi i gradskim poduzećima, službama i institucijama, ne mora gradonačelnik bdjeti do kasno u noć, kako bi Zagreb “mirno spavao”.

To izgleda kao priznanje poraza, a ne simbol uspjeha.

I tu dolazimo do možda najvažnijeg zadatka za Tomaševića i novu vlast u Zagrebu. Pored čišćenja koruptivnog, kriminalnog, nepotističkog, financijskog, organizacijskog, pa i onog konkretnog smeća – krupnog i biološkog – Tomašević i Možemo imaju zadatak čišćenja Zagreba od Bandićeva populističkog, provincijalnog mentaliteta kojim je zagadio grad koji si tepa da je metropola.

Kome svijeća gori

Zajedno s ostalim Bandićevim traumama, Zagreb se mora osloboditi i onog osjećaja da sustav ne funkcionira, da je sve u rukama jednog čovjeka, da grad ne može mirno spavati ako gradonačelnik ode na spavanje, da se jednu osobu gleda kao spas i rješenje, a njegova spretna ruka i blaga ćud donose olakšanje i mir.

Milan Bandić pretvorio je Zagreb u privatni feud, velikim dijelom u bankomat, a upaljeno svjetlo u njegovu uredu obično je značilo da u njemu do kasno broji lovu s ortacima. Prodao je priču da o njemu ovisi sudbina Zagreba, da bi Zagreb u njegovim rukama snašla ružna sudbina.

A Tomislav Tomašević, onaj čija svijeća jedina tinja u post-bandićevskom mraku, mora znati da ga on neće vlastoručno spasiti. I toga moraju postati svjesni njegovi birači, pristalice i sami građani.

Zagreb neće mirno spavati sve dok ovisi o jednom čovjeku.   

(Izvor:24.sata.hr)