Mirin “Veliki prijatelj” oprao ruke: Bujanec se odrekao Škore: “Dragi Miro, niste u pravu..”

Televizijski voditelj Velimir Bujanec u poduljoj objavi na Facebooku komentirao je situaciju u Domovinskom pokretu. Bujanec je svoju šutnju prekinuo u srijedu, na dan kad je objavljeno da DP pokreće stegovni postupak protiv svog donedavnog predsjednika.Nekoliko sati kasnije Škoro je reagirao objavom spota “Sude mi” na svojem Facebooku, uz kratku poruku da su “Domovinski pokret članovi i ljudi koji su nam dali povjerenje, a ne oni koji mijenjaju brave i ne žele da svaki član ima pravo glasa”.

Svoj podulji status Bujanec započinje izravnim obraćanjem Škori: “Dragi Miro, nažalost, niste u pravu. Kad je Beljak u usta uzeo Domovinski pokret, logično je da su momci prvo promijenili brave na uredima!”.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti

DRAGI MIRO, NAŽALOST, NISTE U PRAVU: Kad je Beljak u usta uzeo Domovinski pokret, logično je da su momci prvo promijenili brave na uredima!

PORUKA KRKLJANIMA: DRŽ’TE GAĆE! DP je počistio u svom dvorištu, a na jesen ćemo vidjeti kakva je situacija kod drugih!

O situaciji u Domovinskom pokretu, ali i mnogo šire, izjašnjavam se motiviran isključivo odgovornošću prema gladateljicama i gledateljima Bujice, ljudima koji mi vjeruju i onima koji me prate na društvenim mrežama, a ne skrivaju se iza lažnih profila. Da takvih nije mali broj, svjesni su čak i oni koji me mrze, a ja sam ih namjerno pustio da izgmižu iz svojih rupa, kako bih za ovo što danas pišem, imao što bolji pregled…

Prevarili su se svi oni koji misle da ću poput nekih, iskakati iz paštete ili biti svakom loncu poklopac. Upravo sam zato ovaj tekst odlučio napisati s pristojne vremenske distance, motiviran obvezom iznošenja istine, ali i željom za ubitačnim odgovorom na bijedne i banalne napade kojima su u zadnjih mjesec dana izloženi Domovinski pokret i časni ljudi koji su ga stvarali, a sada su odlučni u nakani da ga, pod svaku cijenu – obrane. U tome ću im vrlo rado pomoći, a u uspjeh sam uvjeren. Evo i zašto…

U profesionalnom novinarskom životu ne postoji niti jedna rečenica koja bi mi se mogla pripisati, a u kojoj sam odstupio od temeljnih ideoloških vrijednosti, svetinja do kojih držim.

Uzmimo samo jedan aktualni primjer; s obzirom na to da će na jesen jedna od nametnutih nam tema, biti novi pokušaj zabrane HOS-ova pozdrava ‘ZDS’, svim ‘nevjernim Tomama’ predlažem konkretan izazov; nek’ se odmah bace u akciju prikupljanja milijun eura, nek’ stave novac na hrpu i testiraju me – hoću li uzeti milijun eura i u 55 minuta Bujice popljuvati pozdrav HOS-a, ili ću ga braniti do zadnjeg atoma snage, do zadnje sekunde svake emisije?!

Pa naravno da ću odbiti srebrnjake, ali, usput i s pravom pitati; koliko još ima takvih novinara u Hrvatskoj? I zato se usuđujem reći da ono što ću sada napisati o Domovinskom pokretu – jest istina i uopće nije voda duboka. Plitka je. Nažalost.

KAKVA IRONIJA: GROBARI HSP-a i HSS-a KOMENTIRAJU STANJE U DP-u!

Prvo i najvažnije; u Domovinskom pokretu nema nikakvog “raskola“, a kamoli “raspada“, iako o tome od samog početka, već dvije godine sanjaju razni “komentatori“ – i s lijeva, a posebno oni s tzv. desnice u službi Plenkovićevog HDZ-a. Dovoljno je samo pogledati imena svih koji likuju – pa zaključiti što se zapravo događa.

Prvo su stanje u DP-u komentirale dvije drugarice – Jaca i Veca – i odmah potvrdile onu staru “tko o čemu…“.

Za sve kratkopamtlije; Veca se svojedobno počupala s Očenašekom zbog dvjesto tisuća maraka, čovjek je ostao bez kose i stranke, i ona sada dijeli moralne lekcije drugima! Jaca je specifičan slučaj, jer ipak dolazi iz vladajuće partije, a i prije toga je bila u (komunističkoj) partiji, isto kao i Veca. “Sterajte je van, ukrala je stan!“, vikali su prosvjednici ispred njezina prozora, a ona je nastojala skrenuti pozornost sa sebe, uz povik: “Drž’te lopova!“.

Bilo je to iskazivanje zahvalnosti čovjeku koji ju je imenovao nasljednicom… Vladajući HDZ i inače ima jednu osobito važnu karakteristiku, kako se kojeg predsjednika riješe – nasljednici ga nastoje strpati u Remetinec i pokušavaju ga, više ili manje uspješno, kriminalizirati. Zato je Jaci u početku bilo čudno, kako to da postoji stranka, u kojoj su ljudi ipak toliko odgovorni i civilizirani da nemaju potrebu brutalno eliminirati čovjeka, već mu daju priliku da sam pristojno ode.

Druga je sad stvar koliko je bivši predsjednik DP-a tu priliku uspio prepoznati i zašto je pao pod utjecaj onih koji mu nikada nisu željeli dobro, a sada likuju…

Nakon Jace i Vece po Domovinskom pokretu udario je njihov ‘macho pandan’ – Đapić i Beljak. Zamislite ironije, grobari dvije najstarije političke stranke u Hrvata – HSP-a i HSS-a, usuđuju se komentirati stanje u stranci koja je u godinu dana uspjela postići rezultate o kakvima oni mogu samo sanjati!

Kad bi čovjek takvu drskost jedne Plenkovićeve podguzne muhe i sitnog samoborskog provalnika nastojao racionalno protumačiti, došao bi do priprostih objašnjenja; Đapić je vjerojatno opet na dijeti. Pojeo je pola janjeta, dvadeset palačinki sa sirom i grožđicama iz Krčenika – i nakon toga popio kavu s dva natrena.

E, problem je u ovom zadnjem. Čini se da mu nije dobro od kave bez šećera pa je odlučio povratiti po Domovinskom pokretu. Nije isključeno da se u međuvremenu čuo s Očenašekom, koji mu je po stoti put obećao mjesto veleposlanika u Argentini, pa je zato usput pohvalio i Gordana Grlića Radmana…

S Beljakom je situacija još bizarnija. Čuo je da DP ima prostorije u Vlaškoj, a to je ipak centar Zagreba. Jedna izuzetno bliska suradnica, bivša novinarka, izvijestila ga je da tamo ima kvalitetnih radija, televizora, klima uređaja i laptopa, pa se, uz slogan ‘Vjera u Boga i tehnička roba’, Krešica brzo bacio na posao i što je drugo preostalo DP-ovcima nego da promjene brave na uredima?!

KATA PEOVIĆ SE NAVIKLA GLEDATI MUŠKARCE KAKO PLAČU…

Još prije dva grobara i dvije drugarice, prozvala me treća – Kate Peović. Pitala je javno hoću li pustiti suzu za Škorom? To je pitala zato što je, očito, navikla gladati muškarce kako plaču, posebno kad ih ona tuče, što u svijetu ljevice ne predstavlja akt obiteljskog nasilja, već je vjerojatno stvar afirmacije ženskih prava… Draga Kate, nisam ti ja Marko da cmoljim, iako te takve stvari možda pale!

I četvrta je drugarica, kolumnistica bliska Stipi Mesiću, likovala kada je čula što se događa u Domovinskom pokretu… Kada je svojedobno preminuo predsjednik Tuđman, ona je u eteru nazdravljala šampanjcem, a sada si je isfurala da se događa nešto za nju podjednako dobro – i na taj način pokušala potisnuti tužnu vijest o gašenju radija s kojeg je bljuvala vatru po nacionalistima i uzimala pare…

Za tzv. lijevi mainstream, raskol u SDP-u gotovo da i nije tema. Kad druga stranka u državi padne na treću poziciju i izbaci iz svojih redova četiri saborska zastupnika i dva bivša ministra – to je peta po redu vijest, a kada netko ispusti dim u Domovinskom pokretu – to je odmah glavni naslov!

Koliki strah u cijeloj toj komentatorskoj lepezi vlada pred Domovinskim pokretom, svjedoči i činjenica da je u jednom danu, na jednom portalu koji plaća HDZ, a koji se već mjesecima pokušava uvaliti srpskom kapitalu, bilo čak desetak raznih naslova vezanih uz Domovinski pokret.

Na drugom portalu, liberalnijem i čitanijem od onog na kojem zuje Plenkovićeve podguzne muhe, jedna “ugledna“ komentatorica, poznata po unaprijed napisanom lažnom tekstu o osuđujućoj presudi za generala Gotovinu, također je likovala nad sudbinom mrskog im Pokreta… I na koncu; na najčitanijem portalu u državi, inače u većinskom srpskom vlasništvu, svaki dan se štancaju tekstovi iz pera Pupovčevih omiljenih pisaca, koji usput objavljuju i tekstove u Novostima, naravno – tema je, opet – DP!

Mogao bih ovako nabrajati do preksutra, no, ipak moram biti korektan i primijetiti da postoje komentatori s kojima se u malo toga, ili gotovo ni u čemu ne slažem, poput recimo, Klauškog ili Modrićke, donekle i Jasmina Klarića, koji su već par puta posve točno uboli, i koji razumiju da će Domovinski pokret postojati i nakon odlaska Miroslava Škore, a da bi, zbog određenih političkih procesa, mogao biti još i snažniji, ma koliko to nekima u ovom trenutku zvučalo nevjerojatno. A sada ću obrazložiti i zašto…

KADA BULJIŠ U CHEERLEADERSICE, A NE ZABIJAŠ GOLOVE, ONDA EKIPA IZABERE NOVOG KAPETANA!

Krajnje je bezobrazno i pomalo uvredljivo sumnjati u integritet ključnih ljudi Domovinskog pokreta, u Hrvatskom državnom saboru i izvan njega. Kada se dogodio razlaz, javno je objavljena jedna slika, koja govori više od tisuću riječi. Svi zastupnici, svi članovi predsjedništva – zajedno. S druge strane samo braco i seka, gospodin Škoro i gospođa Vučemilović. I tu dolazimo do biti, do onoga što ljude najviše zanima – što se, zapravo, dogodilo?!

Borili smo se za uspjeh dr. Škore k’o lavovi. Svi. Noćima nismo spavali u ukupno tri kampanje. Radili smo neumorno, bez ikakvih kalkulacija. Važno je bilo uspjeti, izboriti se za što bolji rezultat i ozbiljnu afirmaciju ideja za koje naš narod većinski jest, ali nikako to ne uspijeva politički artikulirati. I ekipa je uspjela postići mnogo. Ne dovoljno, ali mnogo više nego ijedna desna organizacija ikada.

Bilo je tu raznih pritisaka i ljudi su se s njima dobro nosili. Tek je neki slabašni pojedinac kiksao, poput, primjerice, jednog krkljana, koji je opijen mrvicom teško stečene slave, prvi pritisnuo gumb samospaljivanja, a cijelo je vrijeme bio talac Vilija Beroša i uhljebnički pokajnik HGK, gdje je foteljirao ženu, pa sad mora nositi masku i ne može slobodno disati.

U Sabor ga je uveo tadašnji predsjednik stranke, umjesto Željka Pervana, a na preporuku jedne bliske suradnice.

Naš dragi Miro dobro zna da svi sve znamo i da smo ga cijelo vrijeme pokušavali sačuvati od njega samoga, ponekad i pod cijenu da potopi sve ostale. No, ono nešto jače od njega, nepovratno ga vuče u ponor… Zapravo, bivši predsjednik DP-a me podsjeća na kapetana vrhunske nogometne momčadi, kojem su suigrači cijelo vrijeme nabacivali lopte na volej – da zabija golove, a on je promašivao čak i penale, zato što je umjesto u rašlje, buljio u cheerleadersice. I tu nije bilo pomoći. Rekao bi dr. Zlatko Hasanbegović – ode jedna, dođe druga, a i prva i druga znaju da će, prije ili kasnije, doći treća. To čovjeku nije za zamjeriti, ali kada se prema ljudima u ekipi kreneš ponašati kao prema prvoj, drugoj ili trećoj, onda moraš očekivati da će igrači – i to ne bilo kakvi – izabrati novog kapetana.

SANADEROV POUČAK: NE MOŽE SE OTIĆI – DA BI OSTAO…

U svojoj ostavci, gospodin Škoro je jasno naveo razloge zbog kojih odlazi – da bi prije nekoliko dana na N1 izjavio da nema ostavke?! Pa, tko je tu lud? Kako to da ga novinarka nije pitala: “Čekajte, dali ste neopozivu ostavku, istog ste je dana potvrdili i obrazložili na N1, RTL-u, HRT-u i Novoj TV, bio je to Vaš glas, govorili ste da ste umorni i da Vam se više ne da, a sada govorite da nema ostavke?!“ Kako nema? To me malo podsjeća na Sanadera, koji je “otišao da bi ostao“…

Prava istina je da je Miroslav Škoro već nekoliko puta ranije govorio da će otići, a pritom je iznosio razne razloge, koji su se dali razumijeti… I osobno sam u više navrata svjedočio nagovaranjima njegovih najbližih suradnika da ostane i da izguraju izborne cikluse do kraja. A on je uporno ponavljao da želi otići, vratiti se pjevanju, da hoće svoj mir, sve je manje htio biti pod svjetlima političkih reflektora. I to je bilo legitimno, a ono što je smiješno – da danas neke podguzne muhe komentiraju kako bez Škore nema Domovinskog pokreta, a prije su isti ti medijski zobničari, širili glasine da je Škoro uteg i da će s čovjekom koji je izgubio troje izbore, DP teško dalje… Niti je Škoro u prethodnim izbornim ciklusima bio neki teški uteg, a niti je točno da bez njega u budućnosti nema Domovinskog pokreta, što će se uostalom, u budućnosti – i pokazati.

O razlozima odlaska, Škoro je dovoljno rekao sam. Na internetu postoji Google ili neka druga tražilica, svatko dobronamjeran može sam pronaći tekst ostavke i pročitati je. Može poslušati i njegove izjave toga dana, isto kao i tekst kojim mu DP zahvaljuje na svemu. Trebao je to biti najciviliziraniji razlaz u dosadašnjem političkom životu Hrvatske. Međutim, medijski senzacionalisti gladni kiselih krastavaca, tijekom ljetnih sparina i izležavanja na plaži, tražili su dlaku u jajetu. Tražili su krv, kakvu smo već viđali u životima raznih političkih stranka. Neke su preživjele, neke nisu. Domovinski pokret ipak pripada prvoj kategoriji.

U HRVATSKOJ NEMA CIVILIZIRANOG RAZLAZA, ŠKORO JE NASJEO NA PROVOKACIJE LIJEVIH MEDIJA!

Trebam li možda podsjećati na Živi zid, gdje se Bunjac tukao s Palfi, a Pernar sprdao Vilibora, s kojim je opet dobar?! Što se sve događalo u HDZ-u i kako se oni odnose prema svojim bivšim čelnicima?! Je li to kod njih razlog za raspad – nije. Hoćemo malo o Mostu? Gdje je danas Vlaho Orepić? Gdje je Ines Strenja Linić? Profesor Dobrović i Ružica Vukovac su u DP-u, vrlo ugledni i pristojni članovi… Gdje je dr. Lovrinović, Stipe Petrina?

Kada su bili zadnji unutarstranački izbori za predsjednika Mosta, politički protukandidati Bože Petrova svašta su govorili o poslovanju njihove stranke, ali tzv. mainstream to nije zanimalo, jer je riječ ipak o njihovim miljenicima… Nije Most stranka koja ide kontra sustava… Je li Petrov izgubio od nekog tamo Dobroslavića na lokalnim izborima? Je li dao ostavku?

Škoro je izgubio od apsolutnog miljenika duboke države – Tome Tomaševića, iza sebe je ostavio i Mostovog Troskota i Bandićevu zamjenicu i Plenkovićevog HDZ-ovca i kandidata posrnulog Grbinovog SDP-a, nakon čega je dao ostavku. I Angela Merkel izgubila je u Njemačkoj lokalne izbore i dala ostavku na mjesto predsjednice CDU-a, a ostala je kancelarka. Tako je isto Domovinski pokret odlučio ostaviti Škoru na mjestu potpredsjednika Hrvatskog sabora, a predsjedništvo je jednoglasno konstatiralo da je predsjednik dao neopozivu ostavku i da sada moraju ići dalje. No, u Hrvatskoj malo toga može završiti na civiliziran način. Čak i kada sami akteri to pokušaju, prevlada balkanski medijski model i mentalni sklop kojim su nas zarazili još 1918. godine.

Prva je krenula, rekao bi Kerum “kolegica sestra”, koja za razliku od splitskog slučaja ima određene intelektualne kapacitete, ali je bila toliko ljuta na bracu da se čak otišla u Našice uslikati na Thompsonovu koncertu, kako bi mu se osvetila zato što joj nije rekao da će dati ostavku! I onda je nastavila uživati u pet minuta iznenadne slave. Kako bi rekao jedan njezin saborski kolega, k’o kokoš kad joj baba odsiječe glavu – ne zna gdje udara!

A lijevi mainstream joj daje prostora koliko joj srce poželi… I najviše je štete napravila bratu.

Nakon toga sebi, a na kraju, nešto i Domovinskom pokretu. Ne želim vjerovati da je iza njezinih suludih istupa stajao bivši predsjednik DP-a, iako ni to nije isključeno. No, u politici nema – piškit ću, kakit ću. Kad se jednom pokakiš, smrdi. Jesam li nemilosrdan? Nisam. Učinio sam u zadnje dvije godine toliko za afirmaciju jedne snažne ideje, da imam pravo reći sve ono što mi je na duši, a pritom ću ipak ostati pristojan i zadržati razinu. U suprotnom, kad bih, recimo, odlučio napisati knjigu, bio bi to puno veći hit od uratka Nives Celzijus, vrijedan pet, a ne jednog Kiklopa!

OVOGA NEMA U DRUGIM STRANKAMA: POLA ČLANOVA PREDSJEDNIŠTVA DP-a SU DRAGOVOLJCI
DOMOVINSKOG RATA!

Istina je da nam je na jednom od prvih sastanaka u zagrebačkom Hotelu Hilton, dr. Miroslav Škoro, tada kandidat za predsjednika države, za čiju je kandidaturu u tom trenutku znalo svega pet ili šest ljudi, rekao: “Dečki, tko zaj**e, leti. Ako zaj**em ja, ja ću prvi otići!“. Nakon dvije godine to se i dogodilo. Doktor je održao riječ. A ono što je ostalo iza njega je previše vrijedno da bi sada to netko uništio. Pa makar i on sam, koji je zajedno s ostalima, mukotrpno stvarao organizaciju koja nije nimalo slaba, a sada poput ludog Nerona uživa u paleži, dok korisni idioti s tzv. desnice i politički suparnici iz redova oporbe i vlasti, dolijevaju ulje na vatru i smijulje se tražeći još ulja. Samo da opet ne bi bilo po onoj staroj – tko se zadnji smije, najslađe se smije… Rim bi mogao preživjeti, a piromani odgovarati…

Kad kažem da će Domovinski pokret preživjeti i nadživjeti mnoge koji danas likuju i priželjkuju raskol kojeg nema, za to imam ozbiljne argumente, zbog kojih nisam nimalo zabrinut, a još manje uzrujan, naprotiv, optimist sam s pokrićem.

Zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta, čovjek koji je iznimno zaslužan za uspjeh i afirmaciju snažne suverenističke, slobodarske, nacionalne opcije – Mario Radić, ovih je dana meta ljubomornih ugriza raznih insekata, koji će se na kraju, slomljenih krilca, ugušiti u vlastitom izmetu. Ma, tko to ima pravo išta reći o čovjeku koji je umjesto u prljavštini hrvatske političke arene, sada mogao uživati na nekom egzotičnom otočju sa svojom obitelji, i na daljinski upravljati uspješnim tvrtkama koje je stvorio bez da je ikome išta ukrao?!

Radić je dragovoljac Domovinskog rata. Jedan od devet dragovoljaca, članova predsjedništva DP-a. Ima li još koja, ozbiljna politička stranka u našoj državi, a da je pola članova njezina predsjedništva dragovoljno sudjelovalo u Domovinskom ratu? Nema.

Radić je u paklu Vukovara izgubio oca. Prijatelja moga punca Joze, koji je izgubio dva brata. Nažalost, još ga nije našao. Ubili su mu i strica. Na Ovčari. Ratovao je na raznim bojištima. Nakon rata je odlučio zasukati rukave i nešto stvoriti. Danas zapošljava tisuće ljudi. Dobar dio njih i u Vukovaru. I umjesto da je jedan od onih koji okreću glavu od nagomilanih nacionalnih problema i kažu da ih baš briga, odlučio se politički aktivirati, odrekao se vlastite komocije i odgovorno krenuo u visoku politiku.

Škori je dao sve, a nije uzeo baš ništa. Čak niti saborsku fotelju, iako ima izvorni mandat. I sada će netko raspravljati o njegovim motivima?! Pokrijte se po ušima, bijednici, i ostavite tog velikog čovjeka na miru, može vas sve biti sram! Kukavice da govore o dragovoljcu, Vukovarcu, koji traži oca da bi mu imao gdje zapaliti svijeću?!

FILM O PROPASTI DOMOVINSKOG POKRETA – NEĆETE GLEDATI!

Drugi Vukovarac koji je Škori dao sve i važan je u zdravom, transparentnom i domoljubnom imidžu DP-a je Stipo Mlinarić Ćipe. U Vukovaru je izgubio brata. Ratovao je, rame uz rame, s generalom Blagom Zadrom. Prošao je strašne muke srbijanskih logora, kojima se danas lažni demokršćani, koji žive s tri žene u jednoj zgradi, a o tome nitko ne piše – rugaju usred sabornice.

Ćipe je svjestan velike nepravde koja se čini našem društvu i braniteljima. DP mu je prva politička stranka u životu, a u Saboru nikada nije izdao povjerenje birača.

Treći Vukovarac, nadam se – budući predsjednik Domovinskog pokreta je Ivan Penava. Veliki politički kalibar i čovjek koji pobjeđuje na izborima. U HDZ je došao iz pravaškog miljea, a iz HDZ-a izašao zbog protivljenja politici probriselskih globalista i hrvatskom puzanju pred Pupovcem.

Treba li išta ovdje govoriti o Kreši Bubalu, sjajno odgojenom osječkom dečku, čovjeku koji ima golemo političko i poslovno iskustvo i čvrste hrvatske korijene i koji bi u svakoj normalnoj hrvatskoj vladi bio najmanje ministar gospodarstva, a bez ikakvih problema i premijer. General Prkačin? Dr. Zlatko Hasanbegović? Ljude znam trideset godina i uvijek smo na istoj ideološkoj strani. Njihovi saborski govori sve nas drže na okupu i predstavljaju barem malo melema za duboke rane koje nam udbaška banda nanosi već desetljećima…

Damir Markuš je jedan od najpoštenijih ljudi koje sam upoznao u životu… Što mislite, hoće li do zadnjeg braniti svoj pozdrav, pod kojim je, kao dragovoljac iz Kutine, ratovao u Vukovaru? Tko to može dovesti u pitanje?! Tko može osporiti domoljublje i vukovarski ratni put jedne od najhrabrijih žena koje poznajem, članice predsjedništva DP-a – Zorice Gregurić?!

Dr. Bartulica, čovjek s velikim vezama u konzervativnom svijetu, došao je u Domovinski pokret na preporuku gospodina Škore i nije fer ovako mu medijski vraćati, samo zato jer čovjek ima osobni, akademski i politički integritet i zna razlučiti dobro od lošeg… Tu je i dr. Peternel koji za doručak pojede sve “komentatore“ iz uvodnog dijela ovog teksta, a DP-u daje jedan pristojan građanski štih. Kada je hodao po Raspudićevim promocijama, bio je dobar čak i Mostovcima, a kada je odlučio pristupiti pokretu, a ne njima – odjednom više ne valja… Ma, fakat?!

Mog Zagorca Dreleta su mnogi ismijavali, a DP je u njemu prepoznao istinskog pučkog tribuna, što su birači na izborima i te kako znali honorirati… Da se pitalo neke druge, koji sada više nisu u vrhu stranke, nasjelo bi se na objave lijevih medija koji su od Dretara prije sastavljanja izbornih lilsta radili cirkusanta, i umjesto njega bi danas u Saboru bio jedan potencijalni žetončić HDZ-a, što Davor nikada neće biti. Daniel Spajić?

Dok u drugim oporbenim strankama trabunjaju i laju na mjesec, on je bio konkretan; podnio je kaznenu prijavu protiv Beroša, pred kojim su krkljani ustuknuli, iako glume velike poštenjačine, a zapravo su glavni saborski maskonoše… I tako bih mogao nabrajati do preksutra, uz zamolbu svima onima koje nisam spomenuo – da se ne ljute… Jer, svi su oni ljudi s iznimnim osobnim integritetom i govoriti o propasti Domovinskog pokreta pored njih živih, i u situaciji kada je iz stranke otišlo 12 od ukupno 12 tisuća članova, mogu samo naivne budale ili već spomenuti korisni idioti plenkističkog agitpropa iz lažne konzervativne oporbe. Taj film neće gledati!

NA JESEN IZNOSIMO PRLJAVI VEŠ DRUGIH STRANAKA, DRŽ’TE GAĆE!

U cijeloj priči dogodila se i jedna dobra stvar. Tzv. mainstream napokon je pokazao interes za osobni život poznatih političara. Ne znam jesu li toga svjesni, al’ danas je to Škoro, a sutra bi mogao biti netko drugi… Kao što se ovih dana iznose bijedne banalnosti iz života bivšeg predsjednika Domovinskog pokreta, za što je dijelom i sam kriv, tako od istih tih novinarskih “profesionalaca“ sutra očekujemo da budu dosljedni i da detaljno glođu kosti koje će biti bačene pred njih, a tiču se nekih drugih stranačkih lidera.

Uz napomenu da je DP visoko podignuo ljestvicu i sve ono što se sada iznosi o Škori, bilo istina ili ne, to više nije stvar stranke koja je rezolutno odbila postati dijelom obiteljsko-političkog gospodarstva. To je sada osobna stvar bivšeg predsjednika.

Kada se na jesen otvore priče o još uvijek aktualnim šefovima raznih političkih stranaka, onda će to biti problem svih njihovih članova, s obzirom na to da nisu dali ostavke, a članstvo i dužnosnici dobro znaju što se sve tamo događa… Zar zaista netko misli da nakon ovakvih objava prljavog veša iz OPG-a Škoro, nedodirljivima mogu ostati oni čije bliske prijateljice kadroviraju po bolnicama i prijete smjenama ministara?!

Ima li tu još nekih ‘demokršćanskih’ vedeta i samoproglašenih vođa ‘konzervativne’ revolucije, koji su namještali crkvene razvode, a majke svoje djece proglašavali lezbijkama?

Postoji li možda neki drugi stranački čelnik koji maše krunicom, a ima asistentice plave kose, dok treći, recimo, preferira crvenokose… S obzirom na munjeviti razvoj događaja, možda na kraju završe svi zajedno – ne samo politički, već na nekoj seansi, koja bi u profesionalnom, medicinskom smislu, mogla dati zapanjujuće rezultate…

Uopće mi ne pada na pamet da ja nekome moraliziram, a kamoli da glumim moralnu vertikalu, ali gospodo, ne bavim se ja politikom, bavim se novinarstvom – a istraživačko novinarstvo podrazumijeva raskrinkavanje licemjera. Domovinski pokret je, bez obzira na to što stvari trenutačno izgledaju pomalo zbunjujuće, pronašao snage počistiti u svom dvorištu, a kada krene čišćenje pred tuđim vratima – drž’te gaće! Na jesen ćemo vidjeti čija majka crnu vunu prede…

P.S. Svjestan činjenice da je stvar ozbiljna, ovaj tekst nisam mogao kratiti..

(Izvor:Maxportal.hr)